beats by dre cheap

MAGAZIN 'TIME': Lionel Messi, intervju

Kao što smo objavili nedavno, američki magazin 'Time' je odlučio staviti Lionela Messija na naslovnicu za mjesec februar/veljaču. Koliko je to posebno govori činjenica da je on prvi nogometaš koji se našao na naslovnici ovog magazina. U potpunosti vam prenosimo Leov intervju i članak novinara Bobby Ghosha. Kada je u pitanju intervjuiranje osobnih idola i junaka, mišljenje novinara je podijeljeno: neki kažu da ne treba, jer bi mogli o svom idolu saznati nešto što vam se neće svidjeti i razočarati se, dok drugi tvrde da je to previše dobra prilika da bi se propustila. Ja nisam ni razmišljao. Lionel Messi nije samo sjajna zvijezda mog omiljenog tima, FC Barcelone (iako među mojim favoritima, on zauzima mjesto iza nepokolebljivog Carlesa Puyola, Xavi Hernandeza i Andresa Inieste), on je također vrlo neobična sportska ikona. U doba kada se mnoge sportske zvijezde šepure okolo, na i izvan terena, Messi je nešto drugačije: dobro odgojen mladi čovjek. Na terenu, on pokazuje malo drskosti. Kada on postigne gol, on uvijek podiže dva prsta prema nebu, posvećujući gol svojoj baki. Kada je fauliran, on rijetko, jako rijetko, pretjeruje u svom bolu: on previše žuri da dobije loptu natrag u svoje noge. Izvan terena, on živi miran život, sa svojim ocem u predgrađu Barcelone. Za razliku od mnogih najboljih igrača (uključujući i neke od njegovih nedavnih suigrača), on je rijetko viđen u gradskim barovima i diskotekama, sa supermodelom pod rukom. Ja sam bio upozoren da on nije dobar za intervju. S jedne strane, on je prirodno šutljiv, a s druge, moderni sportaši imaju odvjetnike koji smatraju svako pitanje novinara kao minom iznenađenja i zamkom, te moraju biti maksimalno oprezni. U hiljadama Messijevih intervjua koje sam provjerio, on je skroz malo otkrio o sebi. Kada mu je moja kolegica Lisa Abend prišla, mogu reći da je Messi bio oprezan. On je napravio mali kontakt očima i proveo mnogo vremena čvrsto se držeći, sa obje ruke, za svoju stolicu. Na kraju, ne mogu baš reći da smo uspjeli probiti njegovu odbranu, ali smo dobili bljesak ili dva iskrenosti, što je rijetkost u njegovim intervjuima. Prosudite sami. O tome kako on vidi svoj uspjeh: - Ne znam. Svaki put kada počne nova sezona, ja počnem sa ciljem da postignem sve, bez da to upoređujem sa uspjehom od prošlih sezona, s onim što sam ostvario prije, ili s onim što smo postigli kao grupa. Za mene, ono što se dogodilo je gotovo, prošlost, i ja sam uvijek u potrazi za onim što je naprijed. Nemate vremena zaustaviti se i razmišljati o svemu što se događa, jer se sve događa prebrzo. Kada odem u mirovinu, onda ću razmišljati o svemu. O tome kako su se razvile njegove vještine: - Ja stvarno ne znam reći. Iz godine u godinu, ja sam odrastao i bio bolji. Imao sam sreću da počnem vrlo mlad i uvijek imam dobre kolege oko mene, i to mi je pomoglo da ovako igram. I sa Guardiolom sam naučio igrati taktički, što je bilo nešto što mi najviše treba, što je mojoj igri trebalo. Sa te tačke gledišta, morao sam naučiti kako se zaustaviti na terenu kada nemamo loptu. I to nas čini boljima. Njegov miran i tih stil života: - Uvijek sam bio takav, još otkako sam bio dijete. Jednostavno sam uvijek stvarno volio nogomet, i najviše vremena bih tome posvetio. Kada sam bio dijete, moji prijatelji bi me zvali da idem van s njima, ali sam ja radije ostajao kući, jer sam imao trening sljedeći dan. Ja volim ići van, ali morate znati kada možete, a kada ne. Zato sam rekao da se ništa nije promijenilo od vremena kad sam bio dijete. Moji prijatelji bi izlazili, a ja sam ostajao kući. Ali nije to bilo bez razloga, ja sam znao da tako treba biti, i u tom trenutku, ja sam bio posvećen samo fudbalu. Da li je morao žrtvovati zabavu u potrazi za izvrsnošću: - Nikada nisam mislio o tome. Uvijek sam znao da želim igrati profesionalno, i uvijek sam znao da bi to uspio, moram napraviti puno odricanja. To sam i napravio kada sam napustio Argentinu, ostavio svoju obitelj i započeo novi život. Promijenio sam svoje prijatelje, moj narod, sve. Ali sve što sam učinio, učinio sam za fudbal, kako bi ispunio svoj san. Zato nisam izlazio tulumariti, i još puno drugih stvari. O njegovim prvim iskustvima u La Masiji: - To mi je jako pomoglo, jer sam došao (iz Argentine) sam, i ja sam bio sa svim dečkima u Masiji, bio sam jedan od njih. Svi smo mi bili od negdje drugdje, i pomogli smo jedni drugima. Istina je da je tamo bilo puno sretnih trenutaka, jer smo zajedno proveli puno vremena, a odnosi između svih nas su sve bili jači i jači. Puno sretnih trenutaka. O pripremama za sljedeće Svjetsko prvenstvo, i šta je naučio na posljednjem: - Ja se pripremam kao za svaku drugu utakmicu, bilo da je to utakmica Svjetskog prvenstva, Lige prvaka ili Kupa kralja. Sve utakmice igram isto, kao da je svaka finale. Ništa se ne mijenja u mojim pripremama. O tome da li će igranje za Argentinu na Svjetskom donijeti drugačiju vrstu pritiska: - Ne, mi osjećamo pritisak sa svakom utakmicom, ne samo ja, svako ko igra za reprezentaciju. Ono što mogu reći da sam naučio (na Svjetskom 2010.), jest da je najvažnija stvar da momčad bude jaka, da budu ujedinjeni. To je ono što je važno na tako kratkom natjecanju. Da li ga rivalstvo sa Cristianom Ronaldom čini boljim igračem: - Ne mislim da je tako. Ja stvarno nikada nisam razmišljao o njemu ili se poredio sa nekim drugim igračem. Ja samo nastojim postići sve više svake godine, da budem bolji kao pojedinac i da tim bude bolji, i da Cristiano nije tamo, ja bih činio istu stvar. Šta misli o Cristianu: - Mislim da je dobra osoba. Mislim da je dobar igrač, koji donosi puno toga Madridu, i koji, u svakom trenutku, može odlučiti utakmicu. Kada Cristiano postigne gol, osjeća li pritisak da mora napraviti isto: - Ne. Ja brinem o tome što sam Madrid radi, jer se takmiče protiv nas, s nama su u ligi, i jer se gotovo svake godine borimo za naslov. Ali protiv Ronalda, ne. Kako se osjeća kada izgubi: - Ja sam uvijek natjecateljski raspoložen i osjećam se loše kada gubimo. To se čak može vidjeti na meni kada izgubimo. Osjećam se loše, neraspoložen sam, ne pričam. Jednostavno se povućem u sebe, i motam utakmicu u svojoj glavi: što je pošlo po zlu, šta sam napravio loše, zašto nismo pobijedili. Koliko dugo 'tuguje': - Do sljedeće utakmice. Srećom, igramo puno, tako da se to brzo dogodi. O tome kako se osjeća kada ga kritikuju Argentinci zbog njegovih nastupa sa reprezentacijom: - Da, to me boli, smeta mi. Zato što govore stvari koje nisu istinite, da mi je nije stalo toliko do našeg dresa. Ja ne osjećam tako, ne mislim tako. I sada, mislim da ljudi napokon shvataju da je ovo timska igra, i da pokušavam igrati na isti način i tamo kao i u Barceloni, i uvijek sve napravim najbolje što mogu. O njegovoj snažnoj povezanosti sa Argentinom, unatoč tome što u Barceloni živi od svoje 12. godine: - Nikada nisam prestao biti Argentinac, i nikada to nisam ni htio. Ja se osjećam jako ponosno što sam iz Argentine, iako sam napustio svoju zemlju. Ja sam uvijek jasno govorio o tome, i nikada nisam ništa htio mijenjati. Barcelona je moj dom, jer su i klub i ljudi koji su ovdje meni dali sve, ali ja nikada neću prestati biti Argentinac. Zašto osjeća da se njegovi zemljaci napokon 'zagrijavaju' za njega: - Može se osjetiti ljubav tih ljudi, i zbog onoga što kažu na televiziji. Prije je bilo puno kritika i sve je bilo loše. Sada nije tako. To je dobro, jer u svaku zemlju u koju sam otišao, ljudi me uvijek dočekaju jako lijepo, a u mojoj zemlji se to nije događalo. O dočeku obožavatelja diljem svijeta, kao u Indiji, gdje je nedavno igrao: - Nevjerovatno. To se dogodilo u mnogo zemalja koje sam posjetio, ali me još uvijek iznenađuje. Nikada nisam mogao ni zamisliti da tako daleko od Španije ili Argentine, ljudi mene mogu toliko voljeti. To me čini jako sretnim. Da li je ta 'ljubav' dodatni pritisak za njega da zabije gol: - Ne, ja igram kao i uvijek. Bilo da je to prijateljska utakmica, ili za bodove, ili finale, ili bilo kakva utakmica – igram isto. Ja se uvijek trudim igrati najbolje što mogu, prvo zbog svog tima, zbog sebe, svojih navijača, i uvijek pokušavam pobijediti. Osobine njegovih suigrača kojima se divi: - Ja nikada nisam promijenio vrijednosti, vrijednosti koje sam naučio od svoje obitalji. To su iste one koje sam donio u Barcelonu, u klub, ali i kojima su me učili ljudi u La Masiji: poštovanje, poniznost, kolegijalnost, poštovati svakoga bez obzira ko je on. Svjetsko prvenstvo 2014., i da li će to biti njegov trenutak da ušuti kritičare: - Ja se nadam. Ja se nadam da je to trenutak za Argentinu i da možemo postati prvaci. Ja idem u Brazil, jer želim postati prvak i podijeliti tu sreću sa svojim timom. Ali ako na kraju ne završi tako, ja ništa ne mogu napraviti. Ostaje još puno vremena, još puno vremena za pripreme i poboljšanje.

BARCA FANS
http://gammesandbarcafans.blogger.ba
29/01/2012 15:46